Knjiga čije ste korice otvorili najvažniji je dokument o jednoj od prekretnica u istoriji prostora koji zovemo Prijedorom i njegovom okolinom. Dokument o strahotama čiji smo svjedoci svi mi što se sjećamo užasa koji je obojio ljeto 1992. krvlju, vatrom i vriskom, ali čiji su najvjerodostojniji svjedoci Prijedorčani, djeca, odrasli i starci, koji nas gledaju … Continue reading Smrtovnica moga grada
Štutgarac
Kako se nižu godine, tako se i sjećanja slažu i preslaguju, redaju se po hijerarhiji bitnosti i neupitnoj logici životnih lekcija. Neke događaje za koje sam mislio da su me odredili i da će do smrti ostati tu negdje u blizini kao vjerni ratni drugovi ne mogu više prizvati bez pomoći fotografija i sličnih pomagala. … Continue reading Štutgarac
Tajna sreće šjora Marije
- Sjećaš li se one starice o kojoj sam ti pričao? Što sam je sretao u noćnim šetnjama, tamo u Balama? Ono ljeto kad sam se oporavljao od hemoterapije? - Hmm... Kao kroz maglu, davno je bilo... Kako li se ono zvala? Šjora Mare! - Da, da, divna šjora Mare, što je ostavio muž i … Continue reading Tajna sreće šjora Marije
Prvi dan proljeća
Idemo iz škole Armin i ja a ispred nas putem klipšu naše rođene sjene, izdužile se na popodnevnom suncu pa se gurkaju i podbadaju baš ko dva nestašna magareta. Proljeće trčkara za nama, pa čas zastane da prodžara svjež krtičnjak, čas zacvrkuće iz krošnje razbarušene razvigorcem, čas veselo zalaje odnekud iza kuće Eniza "Dajdže", pa … Continue reading Prvi dan proljeća
Komšiluk
Komšija Pegi iz susjedne ulice, što je kad smo bili djeca upao u nabujalu Puharsku propavši kroz tanku skramu naplavljenog lišća nakon što ga je Emir ubijedio da je čvrsto i da slobodno stane, preko noći je odrastao, zaposlio se u Sloveniji pa kupio kuću i zemlju više nas. Obradovalo me da ćemo biti prve … Continue reading Komšiluk
Suton
Smrklo se, zlatno predvečerje se povlači pred tminom noći i sve se oko tebe mijenja, čak i Puharska drugačije žubori, tiše, kao da bi da se provuče neprimijećena kroz noć. Cakli se potok u krivini kod velikog hrasta, utihla je graja družine što je do prije pola sata kovala planove u logi skrivenoj među isprepletenim … Continue reading Suton
Dede mlijeka
Imam ja jednog druga rodom iz sela podno Grmeča, nije sad bitno kojeg, ali je bitno da je iz Ćopićevog komšiluka. Kad god sjednemo da prevrnemo koju pustim ga da priča, a ja se namjestim i slušam. Svako ko me iole poznaje znaće koliko je teško zamisliti mene da šutim u društvu, ali sa njim … Continue reading Dede mlijeka
Crtica o bajramu
Otac je volio bajrame. U onom vremenu za koje niko više ne zna da li ga je stvarno i bilo i nas u njemu, ujutro je žurio kod nane na bajramovanje a nakon toga se kod nas okupljao komšiluk za bogatom sofrom. Slavilo se do u noć. Bajrami u Aucklandu su bili uronjeni u … Continue reading Crtica o bajramu
Sretno dijete
Kad sam se rodio bilo je slavlje. Skromno, pošto smo bili siromašni. Trpezu su krasile napolitanke od lješnjaka što ih je mati podigla na kredit u Keksari, pitka kruška od komšije Nenada i natanko, ali vrlo natanko narezano suho meso koje je ocu donio njegov najbolji prijatelj Luka u ime nekog tajanstvenog duga. U maloj … Continue reading Sretno dijete
Simin ćošak
Kad se skrene desno sa Banjalučke ceste ka Čirkin Polju, tamo iza žute table na kojoj piše Prijedor na dva pisma, odmah tu, petnaestak metara od skretanja, diže se ograda Doma za djecu i omladinu ometenu u razvoju. Visoka žičana ograda je sa unutrašnje strane obrubljena šimširom, uredno podšišanim na istu visinu od otprilike dva … Continue reading Simin ćošak
Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog
Vozim žurno Put kao rajferšlus u zelenim njedrima krajolika Promiču rascvjetali bagremici Pokoja bazga I pognut kopač na trudnoj njivi Uz rijeku Dječački naivno Upadam u zasjedu uniformisanih lica iza krivine Kočim beskorisno, simbolički Kamera bljesnu Namignu suncu i limenoj tablici Jebati ga Put i dalje isto Veselo vijuga kroz zelenu isprskanu bijelom … Continue reading Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog
Očeva uspavanka
Favola di Rovigno
Kuća preko puta kafane imala je šest prozora, tri reda po dva okna od kojih je svaki red imao različite škure. One na drugom spratu bile su svježe ofarbane tamnim lakom za drvo koji se lijepo slagao sa izblijedjelom svijetlo-plavom fasadom. Na kratkom užetu obješenom podno lijevog prozora sušila su se dva peškira. Jedan sa … Continue reading Favola di Rovigno
Trahana
Krajem juna ili početkom jula, po najvećem zvizdanu, mati rastira trahanu. Svake godine, otkako znam za sebe. Gledam je tako godinama u njenim različitim izdanjima – kao mladu, nasmijanu majku; kao umorne radnicu iz treće smjene; i danas kao nanu – kako na verandi satima utrljava fermentiranu smjesu tijesta u brašnjavo rešeto. Kroz izmaglicu sjećanja … Continue reading Trahana
Hašlama
Iza stare kuće imali smo hašlamu. Prastaro, kvrgavo drvo raslo je na obali Puharske, povrh strmine ispod koje je vrludao bistar potok. Sa te strane, iznad vode, plele su se najplodnije grane i krošnja se stapala sa grabićem, klenom i dva hrastića što su ponicali kraj obale. U maju bi taj gusti zeleni svod od lišća … Continue reading Hašlama
Život i smrt u sazviježđu Raka
— Ali ja nemam rak, je li, doktore? Ja sigurno nemam rak? — pun nade pitao je Pavel Nikolajevič, lagano se dotičući na desnoj strani vrata zloćudne otekline, koja je rasla gotovo iz dana u dan a izvana još uvijek bila presvučena nevinom bijelom kožom. — Naravno da nemate, naravno — deseti put ga je … Continue reading Život i smrt u sazviježđu Raka
Bosnia’s 25-year struggle with “experts’” superficiality and arrogance
Every major anniversary in the long timeline of tragic events and atrocities which have marked the war in Bosnia and Herzegovina results in a deluge of articles and opinion pieces from international experts, academics and analysts who try and diagnose the state of affairs in the country such and such number of years since the … Continue reading Bosnia’s 25-year struggle with “experts’” superficiality and arrogance
Test from God
Paul entered the back room with fury I could not only see on his face but also hear it, a sound of a swarm of angry bees, only more homogenous, more ominous. The dull hum of his anger morphed with the clamor of restless customers demanding their orders in the front of the shop. I … Continue reading Test from God
Profesore Scheffer, ja sam Vaš klijent i zahtijevam istinu
Profesore Scheffer, Ja sam Vaš klijent, Refik Hodžić. Možda će Vas iznenaditi da to saznate na ovaj način, s obzirom da se nikada nismo sreli “uživo” i da vjerovatno prvi put čujete moje ime, ali dozvolićete mi da Vam pojasnim osnov našeg odnosa koji proizilazi iz Vaše uloge u propalom pokušaju podnošenja zahtjeva za reviziju … Continue reading Profesore Scheffer, ja sam Vaš klijent i zahtijevam istinu
Professor Scheffer, I am your client and I deserve some answers
Professor Scheffer, I am your client, Refik Hodzic. Perhaps you are surprised to hear this since we have never met and you are not directly familiar with my name, but allow me to explain the two bases of our relationship, which stems from your role in the team that submitted the futile application for revision … Continue reading Professor Scheffer, I am your client and I deserve some answers
Tužba od zla oca, revizija od gore matere
Ovaj tekst napisao sam prvog marta 2007. Četiri dana nakon presude MSP-a po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid iz mene je iskuljao gnjev. Bio sam gnjevan na sudije MSP-a zbog političkih motiva u donošenju zaključaka u presudi, ali više od sviju na ljude iz bošnjačkog vrha koji su vodili i manipulisali ovim predmetom. … Continue reading Tužba od zla oca, revizija od gore matere
Sankanje
Gledam sa prozora kako remorkeri vuku teret ispod Bruklinskog mosta ka jednom od dokova u Williamsburgu. Na vrh mosta vijori se ogroman američki brajak. Rijeka automobila mili FDR autocestom nekud sjeverno. Gledam i tonem u sjećanja, sivilo ispod prozora se rasplinjava u bjelinu, a huka milionskog grada nestaje, umjesto nje glas Borisa Mutića koji komentira … Continue reading Sankanje
Prvi dan zime
Iz škole sam se vratio malo iza podneva. Mati je radila prvu smjenu a otac je već treći dan bio na putu, na zadatku da vrati praznu kompoziciju iz Dobove za Zenicu. Očekivali smo ga te večeri. Prvo će svratiti u „Veselu Krajinu“, naravno, gdje će mu se teški željezničarski kaput naslušati turobnih priča … Continue reading Prvi dan zime
Featured
Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
Bilo je to početkom oktobra 1982. Bezbrižni ljetnji dani ispunjeni pustolovinama družine iz Mrakovačke ulice, poderanim koljenima, kupanjem na Sani, grajom i smijehom, šnitama paštete i eurokrema, izmišljanjem alibija kako bi se izbjegli zasluženi degeneci i drugim oblicima izgradnje zdravog socijalističkog duha, ustupili su mjesto miholjskom ljetu, nestrpljivom vrpoljenju u išaranim školskim klupama, nagađanju ko … Continue reading Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
Priče iz “Prve rečenice”: “Ovako se to radi”
U kafani “Prva rečenica” uobičajeno društvo: za stolom u ćošku konobar Kinki i gospodin Palija razmatraju najnovije fudbalske rezultate. Gospodjica Pretenzija sjedi sama za stolom koji obično dijeli sa svojom najboljom prijateljicom Hortenzijom i nervozno puši cigaretu za cigaretom. Pretenzija je ljuta na prijateljicu jer je prethodne noći, tokom proslave Hortenzijinog rodjendana, izgubila svoj omiljeni … Continue reading Priče iz “Prve rečenice”: “Ovako se to radi”
Drama u kafani “Prva rečenica”
Hortenzija i Pretenzija, najbolje prijateljice iz djetinjstva, sjedaju za sto u bašti kafane “Prva rečenica” gdje obično piju svoj prvi jutarnji čaj, s visoka posmatraju prolaznike, mašu lepezama i kuže svijet. Tu su još i konobar Kinki, preplanuo i zgodan, tipični "galeb"jadranske obale, te gospodin Palija, za stolom u ćošku, penzionisani obavještajac vječito udubljen u … Continue reading Drama u kafani “Prva rečenica”
As the Harlem morning broke
This morning, it could have been five or six, dawn was breaking, around that time when the light starts to change, I was jolted awake by the sound of a car crash. The violent smash of metal and glass and something terrifyingly organic threw me clear out of the molasses of fading dreams and bubbling … Continue reading As the Harlem morning broke
Park Place Station
The 2 train ground to a slow halt just before Park Place station, its engines exhaling heavily to silence, as if exhausted. The carload of commuters, me included, instantaneously offered an impressive array of sour frowns and sighs in support of the Team Annoyance. A slight man of professorial appearance sitting next to me straightened his … Continue reading Park Place Station
Brodovi
Ima na Sani, nekoliko kilometara uzvodno od Sanskog Mosta, kupalište Brodovi. Na tom mjestu rijeka izlazi iz šumovite okuke, široka i spora, i postepeno ubrzava dok ne prosiječe veliki plato od sedre, stvarajući na površini mrežu svjetlucavih rukavaca i malih protočnih bazena što vrve od mladji i svakojakog riječnog življa, a ispod površine labirint od … Continue reading Brodovi
Nova godina u “Miri Cikoti”
Čitav svoj radni vijek mati mi je provela u Tvornici keksa i vafla “Mira Cikota.” Teško da je veća sreća mogla zadesiti dijete u Prijedoru, a i šire. Neograničene količine “Goldija”, “Frondija”, “Nugat kocki”, “Batonsa” i raznih drugih keksova i napolitanki predstavljale su blago o kakvom su mogli samo sanjati vršnjaci čiji su roditelji imali … Continue reading Nova godina u “Miri Cikoti”
Zedo, jedini u majke Mine Carove
Imo je 22 godine kad je odveden. Nit je kad zaplako, ni zapjevo, ni osovo, ni reko neću, ni ne mogu, nikome! Znao je sa svojim cikularom otići, po cijeli dan riže drva svitu, dođe i vako izvrne džepove i kaže - mati, danas nema ništa. Pa reko - sine, cijeli dan si se zabavio … Continue reading Zedo, jedini u majke Mine Carove
Nestajanje maslačaka
Zapis o nekada silnoj porodici Hodžić sa prijedorske periferije, na potezu izmedju Donje i Gornje Puharske, tamo gdje su se nekada ponosno uspravljala dva stoljetna hrasta.
Sudan Kuba, Trgoprodaja
Kakav Old Traford, kakvi bakrači. Stadion fudbalskog kluba “Trgoprodaja” bio je istinski teatar snova za sve nas hapce što smo odrastali na potezu od Tešinća do prvih kuća Gornje Puharske. Tu sam gledao svoju prvu utakmicu uživo, divio se paradama Dževada Delkića (koji će mi par godina kasnije krvnički zavrnuti uši kad sam mu ledenom … Continue reading Sudan Kuba, Trgoprodaja
Miris lipe, ljiljana, kupusa i opet lipe
Svanulo, moralo je jednom. Muniba su juče ubili pod grožđem. Zaklo ga neki golobrad mladić iz Busnova zato što mu je zaključio jedinicu na polugodištu osamdeset i pete. Huse se sakrio u kacu, onu veliku, od Slavke bačvara, pokrio se gnjilim kupusom i nije izašao ni kad su vikali Sutki da će im spaliti djecu … Continue reading Miris lipe, ljiljana, kupusa i opet lipe
F.K. Željezničar i ja, tri sličice
Slika prva - "Obećanje" Prijedor, stara kuća, rano ljeto 1977. Od samog jutra nije slutilo na dobro. Neuobičajeno raspoloženi otac i mati zujali su po kući, užurbani i djetinjasto uzbudjeni; gosti su kao nikad prije počeli dolaziti ranom zorom, kuća se punila radosnom grajom i grohotom, bilo je jasno da se sprema neko slavlje, i … Continue reading F.K. Željezničar i ja, tri sličice
Polaroid kauboj
Možda april, možda maj 1979. Otac se vratio sa prvog putovanja na Novi Zeland i donio kaubojsko odijelo meni, a polaroid aparat sebi. Donio je i materi štokakvih sitnica, i pregršt suvenira i razglednica sa nasmiješenim Maorima, ali mene ništa od toga nije zanimalo jer prosto nisam znao čemu bih prije, odijelu ili aparatu. Kameru … Continue reading Polaroid kauboj
Kliza
Ima pored naše zgrade u 92. ulici škola. Svako jutro kad podjem na posao prodjem kraj školskog dvorišta, stalno punog dječurlije, vriske, igra se košarka na fazon i za raju, sve Jordan do Curryja, po ćoškovima se skupljaju hapci oko bezobraznih videa na nečijem mobitelu, ponekad kakav usamljenik šuta fudbalsku loptu o zid, stariji se prave važni stojeći … Continue reading Kliza
Legendary tale of the real Refik Hodzic
I am not sure it was adventure that drove my ancestors to undertake life-changing journeys. More probably it was poverty and the search for greener pastures that got my grand-grand-grandfather to move from Lika to Cazinska Krajina; his son to Matrici, a village near Kozarac; and my grandfather to Prijedor. There clearly was a pattern … Continue reading Legendary tale of the real Refik Hodzic
Fear not what lies ahead a treacherous road
Remember Me
"Remember Me" is a story of rememberance and loss, of poisonous legacy of enforced disappearances in my hometown of Prijedor. It is also the first documentary film made by my daughter, Azra.
Eat. Drink. Love.
Journey to Cartagena
I am going to Cartagena. Can you believe it! I am going to Cartagena!! Yes, THAT Cartagena, the magical place on the Caribbean coast of Colombia. Don’t ask me, I can hardly believe it myself. I only wish my grandfather Redzo was alive so I could tell him. I would call him, he’d pick up … Continue reading Journey to Cartagena
Rain, sidewalk
Falcon boy
The morning humdrum of upper Broadway on a cold, crispy November morning. People rushing off to work, nagging kids being dragged to Trinity school by bemused nannies, newspaper sellers hopping on the sidewalk to keep warm, smell of coffee and fresh bagels from street carts luring passers-by still struggling to shake off the last cobwebs … Continue reading Falcon boy
Ghost train
KNJIGA KOJA SE SAMA NAPISALA
Da strašnog rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina dvadesetog stoljeća nekim slučajem nije bilo – teško da bismo o sebi, o svojim susjedima i svijetu saznali ovoliko i u ovolikoj mjeri kao što znamo danas. Naši bi životi prolazili mirni, nezanimljivi, s povremenim 'običnim olujama' u našim malim 'običnim' jugoslovenskim porodicama, posebno proleterskim. Bili … Continue reading KNJIGA KOJA SE SAMA NAPISALA
Mrakovačka bb 