Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog

Vozim žurno

Put kao rajferšlus u zelenim njedrima krajolika

Promiču rascvjetali bagremici

Pokoja bazga

I pognut kopač na trudnoj njivi

Uz rijeku

 

Dječački naivno

Upadam u zasjedu uniformisanih lica iza krivine

Kočim beskorisno, simbolički

Kamera bljesnu

Namignu suncu i limenoj tablici

Jebati ga

 

Put i dalje isto

Veselo vijuga kroz zelenu isprskanu bijelom

Od bazge smo pravili puške

Kudjeljaste metke

Bagremov cvijet jeli za dezert

Smijali se

 

U susret auto

Bijesna metalik mašina ne haje za bagremov cvijet

Grmi ka mom polazištu

Kovitla lišće

Blicnem triput, uspori

Pokajaćeš se

 

Kolega usporava

Zahvalno maše lijevom rukom, cigar na usni

Sijeda brada, širok osmijeh

Odmahnem toplo

Ako spasiš jednog čovjeka

Spasićeš svijet

 

Presiječe me

Znam lice, pohranio ga u folder “NE OTVARAJ”

Znam to jebeno lice

Premećem, kopam

Pokajaću se ali kasno je sad

Izranja jasno

 

Klao onog ljeta

Pijan od rakije i julskog sunca, božanske misije

Nije ni djecu štedio

Zavijao vučji

Pušten da se brani sa slobode

Po zakonu

 

Vozim
Povraća mi se
Ubrzavam
Vozim
Vozim
Vozim
Još brže

 

 

Prizivam sumnju

Možda griješim, ne znam šta sam jeo a kamoli

Sigurno griješim

Kriomice u retrovizor

Samo cesta, ljekovito prazna

Odmiče bagremik

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s