Simin ćošak

Kad se skrene desno sa Banjalučke ceste ka Čirkin Polju, tamo iza žute table na kojoj piše Prijedor na dva pisma, odmah tu, petnaestak metara od skretanja, diže se ograda Doma za djecu i omladinu ometenu u razvoju. Visoka žičana ograda je sa unutrašnje strane obrubljena šimširom, uredno podšišanim na istu visinu od otprilike dva … Continue reading Simin ćošak

Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog

Vozim žurno Put kao rajferšlus u zelenim njedrima krajolika Promiču rascvjetali bagremici Pokoja bazga I pognut kopač na trudnoj njivi Uz rijeku   Dječački naivno Upadam u zasjedu uniformisanih lica iza krivine Kočim beskorisno, simbolički Kamera bljesnu Namignu suncu i limenoj tablici Jebati ga   Put i dalje isto Veselo vijuga kroz zelenu isprskanu bijelom … Continue reading Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog

Trahana

Otkako znam za sebe, mati svakog jula, po najvećem zvizdanu, rastira trahanu. Gledam je kako u raznim svojim izdanjima – mlade, nasmijane majke, umorne radnice iz treće smjene i današnje nane – na verandi satima utrljava fermentiranu smjesu tijesta kroz brašnjavo rešeto. Kroz izmaglicu sjećanja mi se nazire kako sjedi podvijenih nogu, guste kose svezane … Continue reading Trahana

Hašlama

Iza stare kuće imali smo hašlamu. Prastaro, kvrgavo drvo raslo je na samoj obali Puharske, povrh strmine ispod koje je vrludao bistar potok. Sa te strane, iznad potoka, plele su se najplodnije grane i krošnje se stapala sa grabićem, klenom i dva hrastića što su ponicali kraj obale. U maju bi taj gusti zeleni svod od … Continue reading Hašlama