Knjiga čije ste korice otvorili najvažniji je dokument o jednoj od prekretnica u istoriji prostora koji zovemo Prijedorom i njegovom okolinom. Dokument o strahotama čiji smo svjedoci svi mi što se sjećamo užasa koji je obojio ljeto 1992. krvlju, vatrom i vriskom, ali čiji su najvjerodostojniji svjedoci Prijedorčani, djeca, odrasli i starci, koji nas gledaju … Continue reading Smrtovnica moga grada
Prijedor
Štutgarac
Kako se nižu godine, tako se i sjećanja slažu i preslaguju, redaju se po hijerarhiji bitnosti i neupitnoj logici životnih lekcija. Neke događaje za koje sam mislio da su me odredili i da će do smrti ostati tu negdje u blizini kao vjerni ratni drugovi ne mogu više prizvati bez pomoći fotografija i sličnih pomagala. … Continue reading Štutgarac
Suton
Smrklo se, zlatno predvečerje se povlači pred tminom noći i sve se oko tebe mijenja, čak i Puharska drugačije žubori, tiše, kao da bi da se provuče neprimijećena kroz noć. Cakli se potok u krivini kod velikog hrasta, utihla je graja družine što je do prije pola sata kovala planove u logi skrivenoj među isprepletenim … Continue reading Suton
Crtica o bajramu
Otac je volio bajrame. U onom vremenu za koje niko više ne zna da li ga je stvarno i bilo i nas u njemu, ujutro je žurio kod nane na bajramovanje a nakon toga se kod nas okupljao komšiluk za bogatom sofrom. Slavilo se do u noć. Bajrami u Aucklandu su bili uronjeni u … Continue reading Crtica o bajramu
Sretno dijete
Kad sam se rodio bilo je slavlje. Skromno, pošto smo bili siromašni. Trpezu su krasile napolitanke od lješnjaka što ih je mati podigla na kredit u Keksari, pitka kruška od komšije Nenada i natanko, ali vrlo natanko narezano suho meso koje je ocu donio njegov najbolji prijatelj Luka u ime nekog tajanstvenog duga. U maloj … Continue reading Sretno dijete
Simin ćošak
Kad se skrene desno sa Banjalučke ceste ka Čirkin Polju, tamo iza žute table na kojoj piše Prijedor na dva pisma, odmah tu, petnaestak metara od skretanja, diže se ograda Doma za djecu i omladinu ometenu u razvoju. Visoka žičana ograda je sa unutrašnje strane obrubljena šimširom, uredno podšišanim na istu visinu od otprilike dva … Continue reading Simin ćošak
Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog
Vozim žurno Put kao rajferšlus u zelenim njedrima krajolika Promiču rascvjetali bagremici Pokoja bazga I pognut kopač na trudnoj njivi Uz rijeku Dječački naivno Upadam u zasjedu uniformisanih lica iza krivine Kočim beskorisno, simbolički Kamera bljesnu Namignu suncu i limenoj tablici Jebati ga Put i dalje isto Veselo vijuga kroz zelenu isprskanu bijelom … Continue reading Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog
Trahana
Krajem juna ili početkom jula, po najvećem zvizdanu, mati rastira trahanu. Svake godine, otkako znam za sebe. Gledam je tako godinama u njenim različitim izdanjima – kao mladu, nasmijanu majku; kao umorne radnicu iz treće smjene; i danas kao nanu – kako na verandi satima utrljava fermentiranu smjesu tijesta u brašnjavo rešeto. Kroz izmaglicu sjećanja … Continue reading Trahana
Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
Bilo je to početkom oktobra 1982. Bezbrižni ljetnji dani ispunjeni pustolovinama družine iz Mrakovačke ulice, poderanim koljenima, kupanjem na Sani, grajom i smijehom, šnitama paštete i eurokrema, izmišljanjem alibija kako bi se izbjegli zasluženi degeneci i drugim oblicima izgradnje zdravog socijalističkog duha, ustupili su mjesto miholjskom ljetu, nestrpljivom vrpoljenju u išaranim školskim klupama, nagađanju ko … Continue reading Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
Brodovi
Ima na Sani, nekoliko kilometara uzvodno od Sanskog Mosta, kupalište Brodovi. Na tom mjestu rijeka izlazi iz šumovite okuke, široka i spora, i postepeno ubrzava dok ne prosiječe veliki plato od sedre, stvarajući na površini mrežu svjetlucavih rukavaca i malih protočnih bazena što vrve od mladji i svakojakog riječnog življa, a ispod površine labirint od … Continue reading Brodovi