Simin ćošak

Kad se skrene desno sa Banjalučke ceste ka Čirkin Polju, tamo iza žute table na kojoj piše Prijedor na dva pisma, odmah tu, petnaestak metara od skretanja, diže se ograda Doma za djecu i omladinu ometenu u razvoju. Visoka žičana ograda je sa unutrašnje strane obrubljena šimširom, uredno podšišanim na istu visinu od otprilike dva … Continue reading Simin ćošak

Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog

Vozim žurno Put kao rajferšlus u zelenim njedrima krajolika Promiču rascvjetali bagremici Pokoja bazga I pognut kopač na trudnoj njivi Uz rijeku   Dječački naivno Upadam u zasjedu uniformisanih lica iza krivine Kočim beskorisno, simbolički Kamera bljesnu Namignu suncu i limenoj tablici Jebati ga   Put i dalje isto Veselo vijuga kroz zelenu isprskanu bijelom … Continue reading Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog

Trahana

Krajem juna ili početkom jula, po najvećem zvizdanu, mati rastira trahanu. Svake godine, otkako znam za sebe. Gledam je tako godinama u njenim različitim izdanjima – kao mladu, nasmijanu majku; kao umorne radnicu iz treće smjene; i danas kao nanu – kako na verandi satima utrljava fermentiranu smjesu tijesta u brašnjavo rešeto. Kroz izmaglicu sjećanja … Continue reading Trahana

Hašlama

Iza stare kuće imali smo hašlamu. Prastaro, kvrgavo drvo raslo je na obali Puharske, povrh strmine ispod koje je vrludao bistar potok. Sa te strane, iznad vode, plele su se najplodnije grane i krošnja se stapala sa grabićem, klenom i dva hrastića što su ponicali kraj obale. U maju bi taj gusti zeleni svod od lišća … Continue reading Hašlama

Profesore Scheffer, ja sam Vaš klijent i zahtijevam istinu

Profesore Scheffer, Ja sam Vaš klijent, Refik Hodžić. Možda će Vas iznenaditi da to saznate na ovaj način, s obzirom da se nikada nismo sreli “uživo” i da vjerovatno prvi put čujete moje ime, ali dozvolićete mi da Vam pojasnim osnov našeg odnosa koji proizilazi iz Vaše uloge u propalom pokušaju podnošenja zahtjeva za reviziju … Continue reading Profesore Scheffer, ja sam Vaš klijent i zahtijevam istinu