Knjiga čije ste korice otvorili najvažniji je dokument o jednoj od prekretnica u istoriji prostora koji zovemo Prijedorom i njegovom okolinom. Dokument o strahotama čiji smo svjedoci svi mi što se sjećamo užasa koji je obojio ljeto 1992. krvlju, vatrom i vriskom, ali čiji su najvjerodostojniji svjedoci Prijedorčani, djeca, odrasli i starci, koji nas gledaju … Continue reading Smrtovnica moga grada
Bosna i Hercegovina
Prvi dan proljeća
Idemo iz škole Armin i ja a ispred nas putem klipšu naše rođene sjene, izdužile se na popodnevnom suncu pa se gurkaju i podbadaju baš ko dva nestašna magareta. Proljeće trčkara za nama, pa čas zastane da prodžara svjež krtičnjak, čas zacvrkuće iz krošnje razbarušene razvigorcem, čas veselo zalaje odnekud iza kuće Eniza "Dajdže", pa … Continue reading Prvi dan proljeća
Komšiluk
Komšija Pegi iz susjedne ulice, što je kad smo bili djeca upao u nabujalu Puharsku propavši kroz tanku skramu naplavljenog lišća nakon što ga je Emir ubijedio da je čvrsto i da slobodno stane, preko noći je odrastao, zaposlio se u Sloveniji pa kupio kuću i zemlju više nas. Obradovalo me da ćemo biti prve … Continue reading Komšiluk
Dede mlijeka
Imam ja jednog druga rodom iz sela podno Grmeča, nije sad bitno kojeg, ali je bitno da je iz Ćopićevog komšiluka. Kad god sjednemo da prevrnemo koju pustim ga da priča, a ja se namjestim i slušam. Svako ko me iole poznaje znaće koliko je teško zamisliti mene da šutim u društvu, ali sa njim … Continue reading Dede mlijeka
Sretno dijete
Kad sam se rodio bilo je slavlje. Skromno, pošto smo bili siromašni. Trpezu su krasile napolitanke od lješnjaka što ih je mati podigla na kredit u Keksari, pitka kruška od komšije Nenada i natanko, ali vrlo natanko narezano suho meso koje je ocu donio njegov najbolji prijatelj Luka u ime nekog tajanstvenog duga. U maloj … Continue reading Sretno dijete
Simin ćošak
Kad se skrene desno sa Banjalučke ceste ka Čirkin Polju, tamo iza žute table na kojoj piše Prijedor na dva pisma, odmah tu, petnaestak metara od skretanja, diže se ograda Doma za djecu i omladinu ometenu u razvoju. Visoka žičana ograda je sa unutrašnje strane obrubljena šimširom, uredno podšišanim na istu visinu od otprilike dva … Continue reading Simin ćošak
Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog
Vozim žurno Put kao rajferšlus u zelenim njedrima krajolika Promiču rascvjetali bagremici Pokoja bazga I pognut kopač na trudnoj njivi Uz rijeku Dječački naivno Upadam u zasjedu uniformisanih lica iza krivine Kočim beskorisno, simbolički Kamera bljesnu Namignu suncu i limenoj tablici Jebati ga Put i dalje isto Veselo vijuga kroz zelenu isprskanu bijelom … Continue reading Ljubi bližnjeg svog kao sebe samog
Trahana
Krajem juna ili početkom jula, po najvećem zvizdanu, mati rastira trahanu. Svake godine, otkako znam za sebe. Gledam je tako godinama u njenim različitim izdanjima – kao mladu, nasmijanu majku; kao umorne radnicu iz treće smjene; i danas kao nanu – kako na verandi satima utrljava fermentiranu smjesu tijesta u brašnjavo rešeto. Kroz izmaglicu sjećanja … Continue reading Trahana
Hašlama
Iza stare kuće imali smo hašlamu. Prastaro, kvrgavo drvo raslo je na obali Puharske, povrh strmine ispod koje je vrludao bistar potok. Sa te strane, iznad vode, plele su se najplodnije grane i krošnja se stapala sa grabićem, klenom i dva hrastića što su ponicali kraj obale. U maju bi taj gusti zeleni svod od lišća … Continue reading Hašlama
Život i smrt u sazviježđu Raka
— Ali ja nemam rak, je li, doktore? Ja sigurno nemam rak? — pun nade pitao je Pavel Nikolajevič, lagano se dotičući na desnoj strani vrata zloćudne otekline, koja je rasla gotovo iz dana u dan a izvana još uvijek bila presvučena nevinom bijelom kožom. — Naravno da nemate, naravno — deseti put ga je … Continue reading Život i smrt u sazviježđu Raka
Mrakovačka bb 