U kafani “Prva rečenica” uobičajeno društvo: za stolom u ćošku konobar Kinki i gospodin Palija razmatraju najnovije fudbalske rezultate. Gospodjica Pretenzija sjedi sama za stolom koji obično dijeli sa svojom najboljom prijateljicom Hortenzijom i nervozno puši cigaretu za cigaretom. Pretenzija je ljuta na prijateljicu jer je prethodne noći, tokom proslave Hortenzijinog rodjendana, izgubila svoj omiljeni broš, čemu Hortenzija nije poklonila nikakvu pažnju nego je, umjesto da tješi prijateljicu, sa društvom cijelu noć pjevala uz karaoke mašinu i davila se bezobrazno dobrim ćevapima iz Pretenzijine omiljene ćevabdžinice. Pretenzija je upravo smišljala kako da joj se nagovori, kad je Hortenzija kročila u baštu kafane.

Hortenzija [razdragano, još pod utiskom sinoćnjeg slavlja]: Dobro jutro, džezeri! Baš je veselo jutros na festivalskom trgu! Neki dani budu jednostavno lepi.

Pretenzija [otrovno]: Ima crven tepih i ispred apoteke.

Kinki [glasno]: Dobro jutro i merhaba pučanstvo!

Hortenzija: Dragi moji, hvala vam svima na čestitkama, željama, malim i većim iznenađenjima i što ste mi uljepšali jučerašnjih dan!

Palija [prilazi i uz dubok naklon ljubi Hortenzijinu ruku]: Sretan rodjendan želim.

Pretenzija [za sebe, gaseći cigaretu]: Seljanka.

Hortenzija, nesvjesna Pretenzijinog bijesa, sjeda do nje i, bez pauze u cvrkutanju, iz torbe uzbudjeno vadi knjigu pod naslovom “Kako do sreće u vremenu zla,” čije su korice bile ukrašene fotografijom divnog planinskog pejzaža.  

Hortenzija: Prva naslovna stranica neke knjige sa mojom fotografijom mi je upravo stigla iz Londona. [ponosno pokazuje omot knjige] Nekad davno, negdje kod Sarajeva… [sjetno] To je bio grad.

Pretenzija [ne gledajući u knjigu]: Jugonostalgija.

Hortenzija [ne primjećujući Pretenzijin sarkazam, s ljubavlju zagledana u fotografiju]: Stara ali draga…

Za to su vrijeme Kinki i gospodin  Palija gorljivo raspravljali kvalitete najnovije akvizicije FK Željezničar, vrlo mladog, talentovanog igrača. Kinki je nekada davno igrao za školski tim i smatra se neupitnim autoritetom za sva pitanja vezana za loptu.

Palija: Za njega se pričalo da je predriblao pet igrača, ostavio loptu na gol liniji, okrenuo se prema klupi gde je sedeo trener koji ga nije voleo, jer previše dribla, poslao loptu u polje i rekao: “E, aj ga sad ti daj!”.

Kinki: Sad se našo kurčit kad sam ja otišao.

Palija [ironično]: Ummh, maestro.

Pretenzija pali novu cigaretu zagledana negdje visoko iznad okolnih zgrada, riješena da ne progovori ni riječ sa svojom do juče najboljom prijateljicom. Hortenzija kao da nešto počinje primjećivati, ali je previše dobro raspoložena da bi se bavila Pretenzijinim durenjem.

Hortenzija [okreće se Kinkiju i Paliji]: Treba mi mala pomoć drugari. Imam ideju za jednu političku sapunicu.

Palija: Potez za svaku pohvalu.

Hortenzija: Ali, ne razumijem nikako ovu filozofiju palanke. Na Balkanu se dižu spomenici ljudskoj gluposti…

Palija: Ja sam bez komentara na politiku na Balkanu.

Kinki: Jeste narod glup u nas i jeste da bira iste političare decenijama, ali nije plaćen za to. Zna se ko su pravi kriminalci.

Hortenzija: Da, sve se neka, kao nervoza osjeća..

Palija [uzbudjeno, diže novine sa stola i prstom upire u naslovnicu]: Evo, naprimjer: turisti koji su stigli na ljetovanje u Strožanac kod Splita neugodno su se iznenadili. Hrvat branitelj i Srpkinja zaljubili su se i vjenčali nakon rata!

Hortenzija: Kuku nama… Kakva vijest! Kakav atak na bosanski mentalitet!

Palija [rezignirano sklapajući novine]: Polako tonemo…

Hortenzija: Tragikomedija. Da je kakva karikatura u pitanju, sad bi muslimani na proteste.

Palija: Kada ovakve stvari ne budu vise bile vest, znaćemo da smo na dobrom putu.

I dok su gospodin Palija i Hortenzija razgovarali zadubljeni u novinske naslove, Pretenzija je uživala u preostalim dimovima cigarete. Vragolast osmijeh joj zaigra u kutu usana. Imala je nešto na umu. Ustade sa stolice i krenu ka unutrašnjosti kafane. Zastade pored Kinkija koji je čačkao zube oslonjen na ulazna vrata i šapnu mu na uho.

Pretenzija: Miris kiše u vazduhu priziva osećaj čežnje u meni.

Kinki [frknu čačkalicu pod najbliži sto]: Pazi šta želiš, možda ti se ostvari.

Pretenzija [udje u kafanu i malo jače zanjiha bokovima znajući da Kinki gleda za njom]: Srce jedno!

Istovremeno, za svojim stolom gospodin Palija i Hortenzija su se sve više udubljivali u filozofsku raspravu o izazovima modernog življenja.

Palija: Vrlo često, čini nam se da je stres u pitanju, a ustvari, umiremo od straha.

Hortenzija: Ali, gospodine Palija, nije šala: Hasiba Agić me je pozvala da joj lajkam stranicu na Facebooku…

Palija: Ima tih ljudi koji komentarišu sve i svima.

Hortenzija: Dakle ja sam MAGNET za sve bolesnike na dunjaluku!!! Ko li njima smisli ovakve budalaštine?

Palija: O, da, mnogo je tih nadmenih. Ako na pitanja ne dobivate odgovore, bježite.

Hortenzija [plačljivo]: Peglam, ribam, kuvam… ne idem na manikir i pedikir…

Palija: Jaki i moćni ne vole one koji im nalaze mane, upućuju prijekore, ponekad protiv njih organizuju i razne vrste pobuna. [hvata Hortenziju za ruku i tiho, naglasavajući svaku rijec, unese joj se u suzama obliveno lice] Nitko od nas neće odavde otići živ pa se stoga prestanite ponašati kao da ćete tu biti vječno. Priroda nas odmara, povećava nas imunološki sistem i kreativnost.

U tom trenutku u baštu se vratiše Kinki i Pretenzija, zajapureni i zadihani.

Kinki [trpajući košulju u hlače]: Ovako se to radi.

Pretenzija [zakopčavajući dugmad na svilenoj bluzi]: Bravo i hvala.

Visoko uzdignute glave, s torbicom u ruci, Pretenzija prodje kraj gospodina Palije i Hortenzije, zanesenih u tihom razgovoru, i iz bašte iskorači u toplu festivalsku noć. Kinki je isprati pogledom sa svog omiljenog mjesta na vratima kafane, popravljajući razbarušenu kosu, sa cigaretom u uglu usana.

Kinki: Pa nek kažu raja da nema posla.

 

(dijalog u potpunosti sastavljen od prvih rečenica FB statusa koje sam danas zatekao na svom newsfeedu)