Iza stare kuće imali smo hašlamu. Prastaro, kvrgavo drvo raslo je na obali Puharske, povrh strmine ispod koje je vrludao bistar potok. Sa te strane, iznad vode, plele su se najplodnije grane i krošnja se stapala sa grabićem, klenom i dva hrastića što su ponicali kraj obale. U maju bi taj gusti zeleni svod od lišća … Continue reading Hašlama
sjecanje
Sankanje
Gledam sa prozora kako remorkeri vuku teret ispod Bruklinskog mosta ka jednom od dokova u Williamsburgu. Na vrh mosta vijori se ogroman američki brajak. Rijeka automobila mili FDR autocestom nekud sjeverno. Gledam i tonem u sjećanja, sivilo ispod prozora se rasplinjava u bjelinu, a huka milionskog grada nestaje, umjesto nje glas Borisa Mutića koji komentira … Continue reading Sankanje
Featured
Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
Bilo je to početkom oktobra 1982. Bezbrižni ljetnji dani ispunjeni pustolovinama družine iz Mrakovačke ulice, poderanim koljenima, kupanjem na Sani, grajom i smijehom, šnitama paštete i eurokrema, izmišljanjem alibija kako bi se izbjegli zasluženi degeneci i drugim oblicima izgradnje zdravog socijalističkog duha, ustupili su mjesto miholjskom ljetu, nestrpljivom vrpoljenju u išaranim školskim klupama, nagađanju ko … Continue reading Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
Brodovi
Ima na Sani, nekoliko kilometara uzvodno od Sanskog Mosta, kupalište Brodovi. Na tom mjestu rijeka izlazi iz šumovite okuke, široka i spora, i postepeno ubrzava dok ne prosiječe veliki plato od sedre, stvarajući na površini mrežu svjetlucavih rukavaca i malih protočnih bazena što vrve od mladji i svakojakog riječnog življa, a ispod površine labirint od … Continue reading Brodovi
Nova godina u “Miri Cikoti”
Čitav svoj radni vijek mati mi je provela u Tvornici keksa i vafla “Mira Cikota.” Teško da je veća sreća mogla zadesiti dijete u Prijedoru, a i šire. Neograničene količine “Goldija”, “Frondija”, “Nugat kocki”, “Batonsa” i raznih drugih keksova i napolitanki predstavljale su blago o kakvom su mogli samo sanjati vršnjaci čiji su roditelji imali … Continue reading Nova godina u “Miri Cikoti”
Zedo, jedini u majke Mine Carove
Imo je 22 godine kad je odveden. Nit je kad zaplako, ni zapjevo, ni osovo, ni reko neću, ni ne mogu, nikome! Znao je sa svojim cikularom otići, po cijeli dan riže drva svitu, dođe i vako izvrne džepove i kaže - mati, danas nema ništa. Pa reko - sine, cijeli dan si se zabavio … Continue reading Zedo, jedini u majke Mine Carove
Nestajanje maslačaka
Zapis o nekada silnoj porodici Hodžić sa prijedorske periferije, na potezu izmedju Donje i Gornje Puharske, tamo gdje su se nekada ponosno uspravljala dva stoljetna hrasta.
Sudan Kuba, Trgoprodaja
Kakav Old Traford, kakvi bakrači. Stadion fudbalskog kluba “Trgoprodaja” bio je istinski teatar snova za sve nas hapce što smo odrastali na potezu od Tešinća do prvih kuća Gornje Puharske. Tu sam gledao svoju prvu utakmicu uživo, divio se paradama Dževada Delkića (koji će mi par godina kasnije krvnički zavrnuti uši kad sam mu ledenom … Continue reading Sudan Kuba, Trgoprodaja
Miris lipe, ljiljana, kupusa i opet lipe
Svanulo, moralo je jednom. Muniba su juče ubili pod grožđem. Zaklo ga neki golobrad mladić iz Busnova zato što mu je zaključio jedinicu na polugodištu osamdeset i pete. Huse se sakrio u kacu, onu veliku, od Slavke bačvara, pokrio se gnjilim kupusom i nije izašao ni kad su vikali Sutki da će im spaliti djecu … Continue reading Miris lipe, ljiljana, kupusa i opet lipe
Torta, Eso Fejzullai
Bilo je to 20. septembra 1983. godine, dan pred moj dvanaesti rođendan. Miholjsko ljeto, duge sjenke se opružile po trotoaru, ideš kući iz škole, nova ”Stripoteka” u torbi (poklon mog jarana Roberta Švrake), poljubio bi debelu Refku Abdulahovu koliko ti je drago što si živ. Uđeš u kuću, nema nikoga, otac odvezao voz u Dobovu … Continue reading Torta, Eso Fejzullai
Mrakovačka bb 