Kako se nižu godine, tako se i sjećanja slažu i preslaguju, redaju se po hijerarhiji bitnosti i neupitnoj logici životnih lekcija. Neke događaje za koje sam mislio da su me odredili i da će do smrti ostati tu negdje u blizini kao vjerni ratni drugovi ne mogu više prizvati bez pomoći fotografija i sličnih pomagala. … Continue reading Štutgarac
djetinjstvo
Prvi dan proljeća
Idemo iz škole Armin i ja a ispred nas putem klipšu naše rođene sjene, izdužile se na popodnevnom suncu pa se gurkaju i podbadaju baš ko dva nestašna magareta. Proljeće trčkara za nama, pa čas zastane da prodžara svjež krtičnjak, čas zacvrkuće iz krošnje razbarušene razvigorcem, čas veselo zalaje odnekud iza kuće Eniza "Dajdže", pa … Continue reading Prvi dan proljeća
Suton
Smrklo se, zlatno predvečerje se povlači pred tminom noći i sve se oko tebe mijenja, čak i Puharska drugačije žubori, tiše, kao da bi da se provuče neprimijećena kroz noć. Cakli se potok u krivini kod velikog hrasta, utihla je graja družine što je do prije pola sata kovala planove u logi skrivenoj među isprepletenim … Continue reading Suton
Sretno dijete
Kad sam se rodio bilo je slavlje. Skromno, pošto smo bili siromašni. Trpezu su krasile napolitanke od lješnjaka što ih je mati podigla na kredit u Keksari, pitka kruška od komšije Nenada i natanko, ali vrlo natanko narezano suho meso koje je ocu donio njegov najbolji prijatelj Luka u ime nekog tajanstvenog duga. U maloj … Continue reading Sretno dijete
Simin ćošak
Kad se skrene desno sa Banjalučke ceste ka Čirkin Polju, tamo iza žute table na kojoj piše Prijedor na dva pisma, odmah tu, petnaestak metara od skretanja, diže se ograda Doma za djecu i omladinu ometenu u razvoju. Visoka žičana ograda je sa unutrašnje strane obrubljena šimširom, uredno podšišanim na istu visinu od otprilike dva … Continue reading Simin ćošak
Očeva uspavanka
Trahana
Krajem juna ili početkom jula, po najvećem zvizdanu, mati rastira trahanu. Svake godine, otkako znam za sebe. Gledam je tako godinama u njenim različitim izdanjima – kao mladu, nasmijanu majku; kao umorne radnicu iz treće smjene; i danas kao nanu – kako na verandi satima utrljava fermentiranu smjesu tijesta u brašnjavo rešeto. Kroz izmaglicu sjećanja … Continue reading Trahana
Sankanje
Gledam sa prozora kako remorkeri vuku teret ispod Bruklinskog mosta ka jednom od dokova u Williamsburgu. Na vrh mosta vijori se ogroman američki brajak. Rijeka automobila mili FDR autocestom nekud sjeverno. Gledam i tonem u sjećanja, sivilo ispod prozora se rasplinjava u bjelinu, a huka milionskog grada nestaje, umjesto nje glas Borisa Mutića koji komentira … Continue reading Sankanje
Prvi dan zime
Iz škole sam se vratio malo iza podneva. Mati je radila prvu smjenu a otac je već treći dan bio na putu, na zadatku da vrati praznu kompoziciju iz Dobove za Zenicu. Očekivali smo ga te večeri. Prvo će svratiti u „Veselu Krajinu“, naravno, gdje će mu se teški željezničarski kaput naslušati turobnih priča … Continue reading Prvi dan zime
Featured
Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
Bilo je to početkom oktobra 1982. Bezbrižni ljetnji dani ispunjeni pustolovinama družine iz Mrakovačke ulice, poderanim koljenima, kupanjem na Sani, grajom i smijehom, šnitama paštete i eurokrema, izmišljanjem alibija kako bi se izbjegli zasluženi degeneci i drugim oblicima izgradnje zdravog socijalističkog duha, ustupili su mjesto miholjskom ljetu, nestrpljivom vrpoljenju u išaranim školskim klupama, nagađanju ko … Continue reading Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
Mrakovačka bb 