Bilo je to početkom oktobra 1982. Bezbrižni ljetnji dani ispunjeni pustolovinama družine iz Mrakovačke ulice, poderanim koljenima, kupanjem na Sani, grajom i smijehom, šnitama paštete i eurokrema, izmišljanjem alibija kako bi se izbjegli zasluženi degeneci i drugim oblicima izgradnje zdravog socijalističkog duha, ustupili su mjesto miholjskom ljetu, nestrpljivom vrpoljenju u išaranim školskim klupama, nagađanju ko … Continue reading Kako je mati iz mene istjerala Duha sa sjekirom
U kafani “Prva rečenica” uobičajeno društvo: za stolom u ćošku konobar Kinki i gospodin Palija razmatraju najnovije fudbalske rezultate. Gospodjica Pretenzija sjedi sama za stolom koji obično dijeli sa svojom najboljom prijateljicom Hortenzijom i nervozno puši cigaretu za cigaretom. Pretenzija je ljuta na prijateljicu jer je prethodne noći, tokom proslave Hortenzijinog rodjendana, izgubila svoj omiljeni … Continue reading Priče iz “Prve rečenice”: “Ovako se to radi”
Hortenzija i Pretenzija, najbolje prijateljice iz djetinjstva, sjedaju za sto u bašti kafane “Prva rečenica” gdje obično piju svoj prvi jutarnji čaj, s visoka posmatraju prolaznike, mašu lepezama i kuže svijet. Tu su još i konobar Kinki, preplanuo i zgodan, tipični "galeb"jadranske obale, te gospodin Palija, za stolom u ćošku, penzionisani obavještajac vječito udubljen u … Continue reading Drama u kafani “Prva rečenica”
This morning, it could have been five or six, dawn was breaking, around that time when the light starts to change, I was jolted awake by the sound of a car crash. The violent smash of metal and glass and something terrifyingly organic threw me clear out of the molasses of fading dreams and bubbling … Continue reading As the Harlem morning broke
The 2 train ground to a slow halt just before Park Place station, its engines exhaling heavily to silence, as if exhausted. The carload of commuters, me included, instantaneously offered an impressive array of sour frowns and sighs in support of the Team Annoyance. A slight man of professorial appearance sitting next to me straightened his … Continue reading Park Place Station
I watch him when he doesn't notice, as he plays video games, or types furiously on his phone, as he makes us tea, or talks to Sandra, or sleeps. I watch his face, his broad shoulders, his frown, his hearty laugh, his eyes. Oh god, those warm, wondrous, dark blue eyes where my comfort and … Continue reading Tìortaidh
Čitav svoj radni vijek mati mi je provela u Tvornici keksa i vafla “Mira Cikota.” Teško da je veća sreća mogla zadesiti dijete u Prijedoru, a i šire. Neograničene količine “Goldija”, “Frondija”, “Nugat kocki”, “Batonsa” i raznih drugih keksova i napolitanki predstavljale su blago o kakvom su mogli samo sanjati vršnjaci čiji su roditelji imali … Continue reading Nova godina u “Miri Cikoti”
Pada snijeg. Dugo čekani, novogodišnji bilan sipa ko iz rukavice, velikim bijelim krpama prekriva dvorište, i preoranu baštu, i nepotkresane stričeve jabuke crveni delišes, i brezov tuk kraj kojeg se cakleći u mraku provlači Puharska, i krovove, i put što vijuga uzbrdo kraj Mićine kuće. Žmirka svjetlo sa komšijskih prozora kroz gustu zavjesu od snježne … Continue reading Snježna noć u Mrakovačkoj bb
Kakav Old Traford, kakvi bakrači. Stadion fudbalskog kluba “Trgoprodaja” bio je istinski teatar snova za sve nas hapce što smo odrastali na potezu od Tešinća do prvih kuća Gornje Puharske. Tu sam gledao svoju prvu utakmicu uživo, divio se paradama Dževada Delkića (koji će mi par godina kasnije krvnički zavrnuti uši kad sam mu ledenom … Continue reading Sudan Kuba, Trgoprodaja
Svanulo, moralo je jednom. Muniba su juče ubili pod grožđem. Zaklo ga neki golobrad mladić iz Busnova zato što mu je zaključio jedinicu na polugodištu osamdeset i pete. Huse se sakrio u kacu, onu veliku, od Slavke bačvara, pokrio se gnjilim kupusom i nije izašao ni kad su vikali Sutki da će im spaliti djecu … Continue reading Miris lipe, ljiljana, kupusa i opet lipe
Mrakovačka bb 